Veza iz žablje perspektive

Jučer sam potaknuta lijenošću i manjkom volje za učenjem sjela na kavu s prijateljem. Isprva smo upali u priču o faksu, standardno. Uslijedilo je bacanje u očaj jer ćemo oboje popadati kompletno sve predmete ne uhvatimo li se knjige odmah. Onda smo počeli razgovarati o ljudima na faksu, kakav je tko, otračali šta smo imali i došli na temu stjecanja novih prijateljstava i općenito upoznavanja novih ljudi. Prvo smo se smijali 15 minuta našem poznanstvu i stvarima koje su nam se izdogađale (između ostalog i teti u parfumeriji sa afrodizijakom za, citiram, strastven seks). Pa smo se nekim čudom dotakli ljubavnih veza.

Marin je rekao da se nikad nije volio vezati, da ga je samo jedna djevojka dosad dotakla, ali da mu sad više ne predstavlja ništa i da ne razumije nas žene koje smo overly attached čim namirišimo vezu. Još je rekao da mi žene previše kompliciramo i volimo od svega napraviti dramu i skandal i da smo previše nepovjerljive. Isto tako mu nije jasno zašto nikad ne pokažemo da nam se netko sviđa i ako nam je stalo do nekoga zašto se ne potrudimo malo oko njega. I što je to nama ženama u glavi da nam stvara blokadu kad je seks u pitanju. Zašto uvijek moramo imati neke određene periode koji moraju proći da bi prešle na idući korak? I još mu nije jasno šta je sa današnjim djevojkama koje se drže tako visoko i čedno, a noge im funkcioniraju kao senzorna vrata u konzumu.

Kad je on to sve lijepo nabrojao, ja sam sva uzbuđeno čekala da mu mogu pobiti sve što je rekao. Da nemam uši vjerojatno bih se smijala oko glave.

Prvo što je rekao je da se ne voli vezati. Pa dobro, ajde, to mu priznajem. Ne voliš, ne voliš, ništa se tu ne može. Koliko sam upoznata s muškim mozgom, većina to ne voli. Muškarci malo teže kontroliraju svoje seksualne potrebe, pa je i normalno da želite imati više seksualnih partnera/ica. Ali baš zato što se ne voliš vezati, ženama ne bi smio predbacivati oko nepovjerljivosti. Sve smo nepovjerljive upravo iz tog razloga što znamo da se rijetko koji mužjak voli vezati i što smo u prosijeku puno emocinalnije osobe pa nam je po toj logici često i više stalo nego muškarcima. Naravno da će svaka popizdit ako vidi da se neka radodajka mota oko tebe, pa to je samo zaštitnički stav. Ne dam što je moje. Drame su zdrave.

Što se tiče ovoga da se ne trudimo... Misliš da je lako truditi se i ostavljati zadnje atome snage na nekome tko ti neće dati zauzvrat ni najmanje što može? Ispričala sam mu na svom primjeru što se dogodi kad se žene trude. Trudimo se, itekako se mi trudimo. Ali onda kad se trudimo, dobijemo jedan suptilni fuck off i danas popularnu overly attached etiketu. Gledaj, i mi idemo do neke granice. Prođe nas volja kad nema povratne informacije. Kadija te tuži, kadija ti sudi... I šta onda?

Seks je tematika za nekog malo iskusnijeg od mene po tom pitanju. Ali ono što mogu reći je da si sam sebi dosta kontradiktoran. Ako se damo prvu večer, kurve smo. Ako se "čuvamo", onda smo dosadne. Činjenica je da je ovo balkan i da smo još uvijek svi poprilično zatucani, htjeli to priznati ili ne i upravo zbog toga postoji strah od osuđivanja ako se nešto napravi prerano ili prekasno. Uostalom, ti si mi ispričao onu teoriju o bravi i ključu. Ako ključ otključava 5 brava, to je dobar ključ. Ako bravu otključava 5 ključeva, to je loša brava. Razumiješ kako je nama ženama teško na ovom brdovitom balkanu? Moramo naći savršenu sredinu između svega toga.

Kad sam mu objasnila i uspješno demantirala svaki argument, rekao mi je da želi znati što ženama nije jasno po pitanju muškaraca. Rekla sam mu sve što mislim.

Kad sam ja to sve lijepo nabrojala, on je sav uzbuđeno čekao da mi može pobiti sve što sam rekla. Da nema uši vjerojatno bi se smijao oko glave.

Rekla sam gotovo identične zamjerke kao i on.

Razumijete? Nema tu puno razlike, jer u pravilu svi smo ljudi i svi imamo osjećaje, manje ili više izražene, ali ih imamo. Svatko vidi drugačije različite situacije i svatko će ih doživjeti na sebi svojstven način. Kako bi neki rekli "puno žabaca se mora poljubiti da dođe princ". Ključ je zapravo u tome da je bolje sebe gledati kao žabu koja će biti poljubljena više puta dok ju netko istinski vrijedan ne pretvori u princezu.